Problemi kod prevođenja

Istaknut ćemo neke od problema koje zadatak prevođenja stavlja pred graditelja sustava za SP - neke od razloga zašto je SP složeno. To su:

Dvosmislenost

Kada riječ ima više od jednog značenja, kaže se da je leksički neodređena (dvosmislena). Kada fraza ili rečenica može imati više od jedne strukture, kaže se da je strukturno dvosmislena.
Dvosmislenost je rastući fenomen u ljudskim jezicima. Vrlo je teško naći riječ koja nije dvosmislena (ako ne i višesmislena), a rečenice koje su (van konteksta) višesmislene su pravilo, a ne izuzetak. Ovo nije problematično samo zbog toga što su neke alternative nenamjerne (npr. predstavljaju krive interpretacije), nego stoga što se dvosmislenost "uvišestručuje". U najgorem slučaju rečenica koja sadrži dvije riječi, a obje su dvosmislene, može biti četverosmislena. Nasreću, stvari ne stoje uvijek tako loše.

Leksička i strukturna neslaganja

Neki od problema nastaju i zbog leksičkih razlika između jezika - razlika u načinu na koji jezici klasificiraju svijet, koje koncepte odabiru da izraze jednom riječi, i koje ne leksikaliziraju. Drugi problemi nastaju zato što različiti jezici rabe različite strukture za istu svrhu, i istu strukturu za različite svrhe. U oba slučaja rezultat je taj da moramo komplicirati proces prevođenja. Problemi se ponekad rađaju zbog leksičkih rupa. To su slučajevi kada jedan jezik mora koristiti frazu da bi izrazio ono što drugi jezik izražava samo s jednom riječi. Slične probleme stvaraju i idiomi, i kod njih se ponekad fraza prevodi jednom rječju. Jedna vrsta strukturalnog neslaganja javlja se kada dva jezika koriste istu konstrukciju za različite svrhe, ili koriste različite konstrukcije za istu svrhu.

Višerječne konstrukcije: idiomi i kolokacije

Grubo govoreći, idiomi su izrazi čije značenje ne može biti potpuno shvaćeno iz pojedinačnih značenja dijelova koji ih tvore. Problem s idiomima, u konteksu SP-a, je da ih nije uvijek moguće prevoditi koristeći normalna pravila. Postoje iznimke, ali uglavnom će korištenje normalnih pravila za prevođenja idioma rezultirati besmislicom. Općenito, postoje dva pristupa za tretiranje idioma. Prvi je da ih pokušamo predstaviti kao zasebne jedinice u jednojezičnim rječnicima. Drugi pristup je da ih se tretira sa specijalnim pravilima koja mijenjaju idiomatsku izvornu strukturu u odgovarajuću ciljnu strukturu. Ovaj pristup je jedino primjenjiv u transferu ili transformerskim sustavima, a čak i ovdje ne razlikuje se bitno od prvog pristupa.


*Kolokacija - fraza sastavljena od riječi koje su tu više iz leksičkih nego semantičkih razloga, npr. "teški pijanac" je onaj tko puno pije, ali netko puno piše nije "teški pisac". To je leksička činjenica i nije povezana sa značenjem pijanac ili pisac.