Strojevi-prevoditelji

Strojevi za SP mogu se klasificirati po svojoj arhitekturi - po općoj organizaciji procesiranja ili apstraktnom uređenju različitih modula za procesiranje. Obično se SP bazira na direktnoj ili transformerskoj arhitekturi strojeva i ovo je još uvijek arhitektura koju ćemo naći u mnogim popularnim komercijalnim sustavima za SP. Novija je indirektna ili arhitektura lingvističkog znanja, koja dominira u istraživanju SP-a zadnjih godina i počinje biti dostupna u komercijalnim oblicima.

Transformerska arhitektura

Glavni smisao transformerskih strojeva je da ulazne rečenice (izvorni jezik) mogu biti transformirane u izlazne (ciljni jezik) najjednostavnijim mogućim rastavljanjem rečenice na njene sastavne dijelove, zamjenom izvornih riječi s njihovim jezičnim ekvivalentima kao što je specificirano u dvojezičnom rječniku, i onda grubo sređivanje njihovog poretka da bi odgovarao pravilima ciljnog jezika. Karakteristike transformerske arhitekture stroja su sljedeće:

Arhitektura lingvističkog znanja

Kod transformerske arhitekture proces prevođenja oslanja se na određeno poznavanje izvornog jezika i određeno znanje kako transformirati djelomično rastavljene izvorne rečenice u nizove koji nalikuju rečenicama ciljnog jezika. Kod arhitekture stroja s lingvističkim znanjem, prevođenje se oslanja na prošireno poznavanje i izvornog i ciljnog jezika i na vezu između rastavljenih rečenica na oba jezika. Arhitektura lingvističkog znanja zahtijeva dvije stvari:

  1. pouzdanu gramatiku obaju jezika; ove gramatike koriste se kod rastavljanja rečenica svakog jezika u reprezentacije koje pokazuju njihovu strukturu, a koriste ih i generatori kako bi proizveli izlazne rečenice takvih reprezentacija
  2. dodatnu komparativnu gramatiku koja se koristi za povezivanje svake reprezentacije izvornog jezika s odgovarajućom reprezentacijom ciljnog jezika - reprezentacijom koja će tvoriti osnove za generiranje prijevoda na ciljni jezik.

Neke karakteristike strojeva s lingvističkim znanjem:

S gledišta proizvođača ovih strojeva, arhitektura transformerskih strojeva ima prednost zato jer prihvaća što god joj se da (kvaliteta prijevoda je onda naravno upitna). Arhitektura strojeva s lingvističkim znanjem ovdje kvalitetom zaostaje - zato što misli da zna nešto o tim jezicima, sklona je misliti da ono što ona ne prepoznaje nije jezik i stoga je neprihvatljivo.